milionima vijekova nakon izumiranja ljudske rase

u ekvatorijalnom dijelu okeana

pojavila su se prva jata delfina

čija je inteligencija evoluirala na nivo sposobnosti

da organizuju život na jednom mjestu

da sami uzgajaju rakove i lignje za ishranu

te postepeno prelaze na uzgoj algi

i njihovo korištenje u dotad

dominantno mesožderskoj ishrani

za nekih stotinu vijekova od tada

prvi delfini će na pješčanom dnu

perajima iscrtavati simbole riba,

hobotnica i orki

mitskih božanstava

a nešto kasnije i prve stihove

svojih 40 kiloherčnih pjesama

za nekoliko stotina godina

delfini vegetarijanci

na društvenim mrežama

dijele zabrinutost

globalnim rastom

nivoa atmosfere

zrna kukuruza kokičara klijaju na stolu

korjenčići klice prorastaju

daljinski upravljač

i mobitele

u treperećoj svjetlosti ekrana

izrasta biljčica

dovoljno jaka tek

da nosi kap rose

na obodu blijedog zelenila

do kraja odjavne špice

nema sretnog završetka

kad se razgrnu

prozorske zavjese

živim u vremenu touch-screena
Ergo
puštam vam da dirate moje krugove

dok nakon kupanja u moru trčim kroz grad
snimam Instagram story
Ergo
ne obraćam pažnju što Sirakuza gori

po pijesku moji učenici
crtaju emotikone
Ergo
ne obraćam pažnju što Sirakuza tone

klikam
Ergo
jesam

Na Facebook stranici "Džitanka" možete naći virtualnu verziju knjige "Muha na času lektire" autora ovog bloga.
Svojim komentarima možete učestvovati u njenom "postštampanom" životu.

https://www.facebook.com/D%C5%BEitanka-1841196832577880/?modal=admin_todo_tour

svijet je trebao propasti

04.12.1989.

nakon što su Regan i Gorbačov

potpisali ugovor o nuklearnom razoružanju

nakon što je pao Berlinski zid

nakon što je Jugoslavija

pobijedila na Pjesmi Evrovizije

u tom momentu

kada se činilo da su demokratija i svjetski mir

odmah tu, iza prvog ugla istorije

neko je greškom trebao pritisnuti crveno dugme

ili je Sunčev sistem trebao skliznuti s onu stranu

horizonta očekivanja vlastite crne rupe

ili je Zemlju trebao pogoditi asteroid

veličine sto fudbalskih igrališta

(to im je valjda mjerna jedinica za veličinu)

bilo kako

trebalo je prekinuti ovu priču

u trenutku kad se pojavila naznaka mogućeg

sretnog kraja

u trenutku kad niko ne bi mogao

snimiti selfie sa kataklizmom

u pozadini

u trenutku kad je Ajlan

bio daleko od plaže

sudnji dan u tom trenu

bio bi puno bolji od ove sadašnjosti

koja vrijeme računa

kalendarom svakodnevnih apokalipsi

Propupavamo

na ulici

otresamo sunce sa rukava

misleći da je prašina

ritual prepoznavanja

nove bore

godovi na presjeku

plavi kapilari

veznici u složenim rečenicama

Mathilde iz agencije za iznajmljivanje stanova

ljubazna iznad profesionalnosti

baš se trudi

Kaže da smo joj nekako neobični

i valjda zato dragi

Hoće da pokaže najbolje

što Stockholm u ponudi ima

za doseljenički par

ograničenog budžeta

Razgovaramo sa Mathilde na engleskom,

jer smo na švedskom zapeli

već kod „kako je riješeno grijanje“

 i „mjesto za roštilj“

a da nije „kök“

Mathilde nas razumije

jednom je bila u Jugoslaviji

Treći stan koji nam pokazuje

uz standardnu unutrašnjost

ima malu terasu

tako savršeno osunčanu u ovo doba dana

da odugovlačimo povratak unutra

što Mathilde primjećuje

Kaže oduševljeno

odavde imate predivan pogled na jug

Nas oboje se trznemo

i pogledamo jedno drugo

Trenutak tišine

Ne brinite, ne vidi se baš tako daleko

kaže kraljica

OK

onda

uzimamo

Žena se vozi

sjedeći

na traktorskom blatobranu

Grčevito se drži

za naslon

amortiziranog vozačevog sjedišta

Konjske snage

rastresaju joj misli

po pokošenim livadama

Dubina njene vjere

nabolje se ogleda u načinu

na koji psuje boga

Onako

iskreno

Iz prve ruke

Iz dubine duše

Takva strast

ne ostavlja prostor

pitanju o postojanju

Bog je muško

i to je neupitno

 Dok pogledom

prelijeće svijet oko sebe

argumentira:

„Žena

Ovo

ne bi mogla izdržati“

U zimska jutra

kad idući na posao

prelazim gradski most

vidim kako nad površinom rijeke

isparavaju divlje patke

Lagano

nestaju u radnom mantilu

u buci fabričke trake

u tišini pauze za ručak

Popodne kad se vraćam

zastanem na mostu

posmatram odraz

praznog gnijezda

Iznad se horizont

penje na nebo

suton je

dnevna doza Leksiliuma

Po grmovima na obali

cvjeta mrak

krije divlje patke

do novog jutra