svijet je trebao propasti

04.12.1989.

nakon što su Regan i Gorbačov

potpisali ugovor o nuklearnom razoružanju

nakon što je pao Berlinski zid

nakon što je Jugoslavija

pobijedila na Pjesmi Evrovizije

u tom momentu

kada se činilo da su demokratija i svjetski mir

odmah tu, iza prvog ugla istorije

neko je greškom trebao pritisnuti crveno dugme

ili je Sunčev sistem trebao skliznuti s onu stranu

horizonta očekivanja vlastite crne rupe

ili je Zemlju trebao pogoditi asteroid

veličine sto fudbalskih igrališta

(to im je valjda mjerna jedinica za veličinu)

bilo kako

trebalo je prekinuti ovu priču

u trenutku kad se pojavila naznaka mogućeg

sretnog kraja

u trenutku kad niko ne bi mogao

snimiti selfie sa kataklizmom

u pozadini

u trenutku kad je Ajlan

bio daleko od plaže

sudnji dan u tom trenu

bio bi puno bolji od ove sadašnjosti

koja vrijeme računa

kalendarom svakodnevnih apokalipsi

Propupavamo

na ulici

otresamo sunce sa rukava

misleći da je prašina

ritual prepoznavanja

nove bore

godovi na presjeku

plavi kapilari

veznici u složenim rečenicama

Mathilde iz agencije za iznajmljivanje stanova

ljubazna iznad profesionalnosti

baš se trudi

Kaže da smo joj nekako neobični

i valjda zato dragi

Hoće da pokaže najbolje

što Stockholm u ponudi ima

za doseljenički par

ograničenog budžeta

Razgovaramo sa Mathilde na engleskom,

jer smo na švedskom zapeli

već kod „kako je riješeno grijanje“

 i „mjesto za roštilj“

a da nije „kök“

Mathilde nas razumije

jednom je bila u Jugoslaviji

Treći stan koji nam pokazuje

uz standardnu unutrašnjost

ima malu terasu

tako savršeno osunčanu u ovo doba dana

da odugovlačimo povratak unutra

što Mathilde primjećuje

Kaže oduševljeno

odavde imate predivan pogled na jug

Nas oboje se trznemo

i pogledamo jedno drugo

Trenutak tišine

Ne brinite, ne vidi se baš tako daleko

kaže kraljica

OK

onda

uzimamo

Žena se vozi

sjedeći

na traktorskom blatobranu

Grčevito se drži

za naslon

amortiziranog vozačevog sjedišta

Konjske snage

rastresaju joj misli

po pokošenim livadama

Dubina njene vjere

nabolje se ogleda u načinu

na koji psuje boga

Onako

iskreno

Iz prve ruke

Iz dubine duše

Takva strast

ne ostavlja prostor

pitanju o postojanju

Bog je muško

i to je neupitno

 Dok pogledom

prelijeće svijet oko sebe

argumentira:

„Žena

Ovo

ne bi mogla izdržati“

U zimska jutra

kad idući na posao

prelazim gradski most

vidim kako nad površinom rijeke

isparavaju divlje patke

Lagano

nestaju u radnom matilu

u buci fabričke trake

u tišine pauze za ručak

Popodne kad se vraćam

zastanem na mostu

posmatram odraz

praznog gnijezda

Iznad se horizont

penje na nebo

suton je

dnevna doza Leksiliuma

Po grmovima na obali

cvjeta mrak

krije divlje patke

do novog jutra

Traži se

čitač/ica poezije

Pored opštih uslova

propisanih zakonom

spojenih posuda

Potrebno poznavanje

jezika duše

i rada bez tastature

Tjelesna temperatura iznad

38 stepeni

uzima se kao prednost

CV u četiri stiha

i preporuku nadležne ustanove

ostaviti na vratima javnog zahoda

Još koji dan i službeno

postaješ građankom ovog svijeta

uplakaćeš u postfaktičnu atmosferu

porodiljskog odjela izazivajući suze i smijeh

nama koji te poznajemo još iz vremena

tvoje  neslužbenosti

Kod mene je februar, kod tebe je veljača

i to je samo jedna od stvari

društvene determinantnosti

koju ćeš prvim udisajem dobiti

i prije nego ti čelo dodirnu mamine usne

voda je topla i ugodna

ali ona ne može

sa tvoje ružičaste kože oprati

rasu

rod

nacionalni identitet

istorijsko nasljeđe

i dok te medicinska sestra polaže u krevetac

demografska statistika stavlja te

u formulu izračuna stepeni slobode

i sve što ti ostaje su snovi

Spavaj, Lena, spavaj!

Sanjaj, Lena, sanjaj!

Jer rasteš za vremena velikih sanjara

rasteš za velike borbe i krupne odluke

rasteš da gradiš i da rušiš

rasteš da „misliti“, „biti“ i „voljeti“

sažmeš u „živjeti“

zato ti treba snage

a nju crpiš iz snova

Zato spavaj,Lena,spavaj.

Sanjaj Lena, sanjaj!

Budi Sparta i Troja!

Budi ruska rijeka!

Budi svoj Vladimir!

Budi novo doba

za koje si i rođena

(u snu)

pišem ocu CV

za prijavu na posao

u neku građevinsku firmu

radno iskustvo

impozantno

pitam ga

da li da spomenem

da je mrtav

kaže

svakako

pa nećemo valjda lagati ljude

odmahujem glavom

vidi se

da nisi živio

u postfaktičkom dobu

Velika Mama ide na počinak

oblači maskirnu pidžamu

krema za lice joj je kamuflažna boja

posljednja cigara prije akcije

dok provjerava redenike tableta za spavanje

Ušuškava trosjed, miluje jastuk

i kreće

Ove noći Velika Mama

osvaja kotu 715

Košmar je mračan i hladan

i cijelo vrijeme kiša

zašiva oblake za blato

idealno vrijeme za akciju

Velika Mama boluje od dobrote i patriotizma

ali joj u noćnoj mori ne traže potvrđenu zdravstvenu knjižicu

ni pečat od Biroa za zapošljavanje

nema doktorskih komisija za ocjenu

invalidnosti žene ratnika zbog PTSPa

jer to je ovde visoko cijenjeno stanje normalnosti

naređenje i izvršenje - drnč mainstream

U ratu nema ratnih drugova

oni to postanu tek u miru

iz solidarnosti preživjelih

ne zoveš ih izdajnicima

ni kad te ostave usamljenu u borbi

ali to je već problem jave

Večeras sve teče po planu

Velika Mama osvaja kotu 715

širi slobodnu teritoriju

za još jednu preživljenu noć

Portret ratnice u miru, kolaž od medicinske dokumentacije, 2017