Sektor G

Tranzicijska svakodnevnica u stihu i prozi uz core-ovski zadebljan rock & roll. Antigalerija. Sve što ste htjeli znati o SPRUNGu, a niste imali koga da pitate. Džitanka. And much more.

09.10.2019.

KUPILI SMO GAJBU PIVA

1

Kupili smo gajbu piva.
Medina baraka bila je pretrpana. Pored stare ekipe, navratili su Niko i Baja sa djevojkama koje mi je Bijeli predstavio kao njihove cure. Ova Bajina me je čudno gledala, onako sjedeći na rubu fotelje u kojoj se Baja uvalio kao lav. Nije bila moj tip, a bio sam i previše žedan da bih mogao u njoj vidjeti nešto više od još jedne od prolaznih pojava u mikro kosmosu Medine barake.
Društvo je glasno pozdravilo dolazak piva. Nije bilo prigovora o njegovoj temperaturi, jer na trećoj gajbi to ionako više nikom nije bilo važno. Neko je pustio «Filigranske pločnike». Duhanskog dima je u sobi bilo toliko da bi se nožem mogao rezati za mezu, ali niko nije pokazivao da mu takvo stanje atmosfere previše smeta. Polumrak je treperio u plavom odsjaju slika sa TVa, na kojem je MTVjev VJ Markus Kavka najavljivao spotove iz osamdesetih. Ton je bio isključen, jer nikog nije posebno interesovao njegov smisao za humor, sjevernjački akecenat i elektropop.
Bijeli je gnjavio pričom o nekom filmu kojem je zaboravio naziv, ili ga nikad nije znao, a baš nikom od onih koji su se pretvarali da ga slušaju nije bilo stalo da mu pomogne oko otkrivanja tog naziva. Jebeni film. Film je film. Odgledaš i ideš dalje.

2

Kupili smo gajbu piva.
Do Medine barake dovukli smo je u Bradinom autu. Tamo su Azra, Mala, Medo i Bijeli gledali Milionera. Niko nije znao odgovor za 125 000 kuna. Tražio se neki hrvatski pisac iz devetnaestog vijeka. Takmičar na TV se preznojavao u nedoumici da li da pogađa ili da zadrži sigurnih 64 000. Mi smo mu savjetovali da odustane. On se i dalje dvoumio. To nam je išlo na živce. Promijenili smo program. Na ovom drugom je neki manijak išao džunglom i hvatao zmije. Medo je isključio ton i otvorio svima novu flašu. Azra reče da je Hus zvao popodne i rekao da će od ponedjeljka početi raditi u «Alfakomercu». Bijeli je pitao koji je danas dan. Je li bio četvrtak? Ćutali smo tako neko vrijeme, zabavljeni svako svojim mislima.
«Koji vam je kurac, što ne pijete?»- reče Medo nakon nekog vremena.
«Idi u kurac» - odgovori Bijeli.
Nekome je zazvonio mobitel. Kratak digitalni zvuk. Poruka.
Niko se ne pomjeri.

3

 Kupili smo gajbu piva. Na kraju utakmice u gajbi su ostale još dvije pune boce, ali niko nije imao volje da ih iskapi. Neko je pustio Džonija, Brada je pokušavao skinuti melodiju na akustičnoj gitari. Dvije cigarete, zaboravljene od onih koji su ih zapalili, dogorijevale su u pepeljari na kojoj se ispod pepela i čikova nazirala slika grada, a na ivici je pisalo «Pozdrav iz Korčule». Neispijene boce stoje na stolu, raspoređene u nekoj pat poziciji.
Izgubili smo. Iako je rezultat ostao 1:1. Nećemo na Evropsko prvenstvo. Kao da smo svaki put išli. A nismo nikad. Sad smo bili blizu. I baš zbog te blizine ovaj poraz tako teško pada.
Jedna se cigareta ugasila u pepeljari. Brada je uporan. Fizički osjećaj praznine uvlačio se u svaku poru, kao voda u potopljeno tijelo davljenika.

4

 Kupili smo gajbu piva. Lagano subotnje poslijepodne lebdi kroz pramenove duhanskog dima u sobi. Priča je ozbiljna. Hus ima poslovnu ideju o uzgoju jagoda u svojoj bašti, koje bi prodavao u toku ljeta kad se dijaspora vrati na svoje ljetne odmore. Skroz mu sjebem koncepciju objašnjenjem da jagode dozrijevaju krajem maja i početkom juna i da ih u julu i avgustu neće moći brati.
«Trebao si skontati da nešto nije u redu, jer bi se do sada neko već dosjetio te ideje.» - pametuje Čupo i poteže direktno iz boce. Treće ili četvrte.
«A šta je sa činčilama?» - uporan je Hus. Pivo ga očito inspiriše da razmišlja o biznisu.
«To ti je neka južnoamerička životinja, nešto između naše vjeverice i miša koja se uzgaja zbog krzna.»
«E, to je to! Kažu da bi se većom proizvodnjom, cijela naša privreda izvukla iz krize!»
«Jebem ti privredu koju će iz krize izvući miš!» - dobacuje Čupo, iznerviran Husovom pričom.
«Bio sam jednom na jednoj farmi činčila. Ma, tamo ti je sve automatizovano: voda, hrana, čišćenje, a u svakom kavezu mora stajati i kutija za riječnim pijeskom u kojem se činčile kupaju i odmašćuju krzno, pa bolje izgleda. A, pazi sad ovo: tri kaveza su spojena žičanim tunelom u cjelinu. U svakom kavezu je po jedna ženka, koja na vratu ima plastičnu ogrlicu, i to takvog promjera da ženka ne može proći kroz taj tunel i svaka ostaje u svom kavezu. E, a onda se u kaveze ubaci mužjak, koji nema ogrlice i on se može kretati iz kaveza u kavez i tako se pari sa svakom od ženki»!
«U takvom kavezu bi i meni bilo dobro!»- zamišljeno će Čupo.
Tišina u sobi. Po Čupinoj faci vidim kako u mislima konstruiše harem koji bi nekako funkcionisao na sličnom principu. Otvaranjem nove ture piva, vraćam ga u stvarnost.
Hus je još uvijek u svom svijetu malog biznisa.
«Nije mi jasno, na kraju, ko dere te činčile?»
«Pa sad ti je čovjek objasnio!» - povisuje glas Čupo – «Pa, taj činčil! On dere činčile, konju jedan!»

5

 Kupili smo dvije gajbe piva.
Tako smo se dogovorili sinoć, kad je Brada najavio da dolaze Niho i Elvis, naša dijaspora iz Holandije, iz zemlje Hajnekena i Bavarije. Sinoć smo se prisjećali njihovog prošlogodišnjeg dolaska, kad su se uz prisjećanje na djetinjstvo i predratne školske dane, oduzeli od Premingera. «Domaće je najbolje!»
Društvo je bilo na okupu i već se otvarala druga tura. Čupo je štimao gitaru i testirao naše poznavanje dernečkih pjesama svirajući po par akorda. Niho i Elvis su kasnili, a kad su se pojavili na vratima, Brada ih je domaćinski dočekao: «Pa gdje ste do sada, jeb'li sliku svoju!» Društvo se samo zagledalo kad je Elvis objasnio da su usput navratili do «Lava» i diskoteke «Marlboro». «Koji ćete kurac tamo?» pitanje je visilo u zraku, ali ga niko nije postavio. Nisu bili sami. Niho nam je predstavio svoju djevojku Meri i Florijana, Elvisovog kolegu sa posla.
Nekako smo se ispozdravljali i smjestili se oko stola već prekrivenog pivskim bocama i pepeljarama. Razgovor teče na mješavini našeg, kobajagi engleskog i holandskog.
«Jeste li svi za pivu?» pita Brada gestikulirajući ispruženim palcem i malim prstom uz savijena unutarnja tri prsta. Niho i Elvis nešto prevode, objašnjavaju i prepiru se sa Meri i Florijanom.
«Jebo te, rek'o sam samo tri riječi, a oni prevode k'o da sam ispričao vremensku prognozu za sutra. What 'bout beer?» - pokazuje Florijanu svoju već poprilično ispražnjenu bocu uz neki kretenski osmjeh, kao sa reklame za zobene pahuljice.
Gostujuća ekipa se opet počela objašnjavati, tako daje Brada izgubio početni domaćinski entuzijazam i povukao dug gutljaj, ispraznivši flašu.
«Ona bi sok od borovnice, Florijan će negaziranu vodu, a ja bih đus. Elvise, šta'š ti?»
«Ma i ja bih đus.» promrmljao je Elvis, jedva razumljivo.
U sobi je nastao kratki tajac, kojeg prekide Brada. «Koga vi zajebavate? Koji đus? Borovnica? Halo, ba, š'a vam je?» Objašnjenje koje je uslijedilo ne mogu prenijeti, jer nisam ga ni saslušao kako treba. Vrtilo se nešto o zdravom životu, o fitnesu, o «in» i «out».
Azra je negdje u frižideru pronašla ajs-ti, jedinu bezalkoholnu tekućinu, (ako izuzmemo paradajz sos) i natočila četiri čaše.
Niho je krenuo sa nekom pričom koja je počinjala sa «blago vama» i koju niko nije pratio. Reda radi, u priču bi se uključili Brada i Azra, sa nekim «a-ha» komentarom. Čupo je ostavio gitaru, uzeo daljinski, uključio TV i počeo besciljno mijenjati kanale. Florijan je gestikulacijom tražio da se ostavi neki šou na RTL2. «Šupak, zna i njemački!» čitam sa Čupinih usana.
Kad su otišli, popili smo još po par piva. Nije se puno pričalo. Hus je krenuo prvi. Malo ga je zaljuljalo dok je išao prema izlaznim vratima.
«Momak pređi na đus!» dobaci mu je Čupo.
«Momak, pređi mi na malog!» odvrati Hus i zalupi vratima.

6

Kupili smo pet gajbi piva
Pet puta dvadeset i četiri je stotinu i dvadeset. Stotinu i dvadeset boca od po nula zarez trideset i tri litre piva. Obaranje rekorda je moglo početi.
Dakle, Hemo je tvrdio da su on, Mića, Bijeli i onaj Harunov mlađi brat popili stotinu i devet piva, pijući od jedan poslijepodne do devet navečer. Kako nam je Hemo drag lik, nismo mogli da mu kažemo da pretjeruje i laže, a nismo mogli ni trpjeti da se hvali tim podvigom. Zato smo se dogovorili da nas četvorica: Brada, Čupo, Mohe i ja, u istom vremenskom periodu popijemo bar stotinu i deset piva.
Određena je subota u kojoj će se obaranje rekorda desiti, a prije toga odrađene su i pripreme nekoliko večeri za redom. U toku priprema shvatili smo da Čupo teže prati jači tempo ispijanja, te smo ga sporazumno zamijenili sa Husom.
Počeli smo piti u vrtu ispred Bradine vikendice. Svaki od nas trebao je popiti 27 boca za osam sati. Statistički, 17,7 minuta po boci. Strategija je bila da u početku idemo žešćim tempom, kako bi poslije, u momentima zasićenja, ostavili više vremena za ispijanje zadnjih boca. Logistički tim, koji su sačinjavale Azra i Lejla, pripremao je mezu cijelo vrijeme, što je bilo u skladu sa propozicijama, jer su i u Heminoj priči, mezu donosili konobari iz «Gurmana».
Visočko suho meso, ono slanije, palilo je vatru u stomacima, a mi smo je veselo gasili pivom. Bubrezi i mjehur radili su bez problema i pod pojačanim opterećenjem. Stvari su se odvijale po rasporedu i počeli smo pravili šale na Hemin račun. Mohetu je pozlilo poslije petnaestog piva. Logistika ga je unijela u vikendicu da odspava. Njegov ispad je teško pogodio statiku našeg projekta. Svaki preostali igrač dobio je dodatne četiri boce. Situacija se svakom novom pivom sve više usložnjavala. Negdje oko pola sedam, na dvadeset i petom pivu, gledajući u preostalih pet flaša, izgubio sam ton, a onda i sliku zbivanja oko sebe. Kažu da je Hus kolapsirao nedugo poslije mene, dok je Brada na trideset i nekoj boci uspio izgovoriti:
«Laže Hemo, jeb'o sliku svoju!»

Sektor G
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Fun with flags




free hit counter

Mrtvi Kanađani


Zovem se Damir H.

Ana

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
105811

Powered by Blogger.ba
Flag Counter