U Ulici odsustva dodira

srećemo se svaki dan

Refleksi ispruženih ruku  za rukovanja

zaustavljeni grčem na licu pokrivenom maskom

 

Rukujemo se riječima

i nasmijanim očima

 

Zagrljaj za one koje ponovo vidimo

van okvira displeja

 ostaje zamrznut

u zagušenju wifija intimnog lokcdown-a

 

Grlimo se riječima

i ubrzanim kucanjem srca

 

A onima koji zauvijek odlaze

naš dodir ionako ne može pomoći

nisu nam ruke pojas za spašavanje

ni tijela sidra

 

Rastajemo se riječima

Suhim grlom i suzama u očima