Soba koju dijelimo jedna je vremenska zona

Zidovi iščopani gelerima

Na razbijenom prozoru krhotine stakla

Oštri zubi usta koja ne biraju sljedeći zalogaj

u ovoj gluhoj noći

Slika je mutna u pikselima ekrana

kroz optiku nišanskih sprava stvari su puno jasnije

Oko broji dlake što će rasti između obrva

još neko vrijeme

Nokti i kosa naime rastu i u masovnim grobnicama

Na nebu mjesec

blijedo dječje lice sa podočnjacima

ravnodošno jer zna da neće dočekati zoru

Sat na zidu naše sobe već dugo ne radi

ali pokazuje tačno vrijeme:

Ništa nije poslije

ako nije sada.