Propuštena prilika

Svijet je trebao propasti

04.12. 1989.

nakon što su Regan i Gorbačov

potpisali ugovor o nuklearnom razoružanju

nakon što je pao Berlinski zid

nakon što je Jugoslavija

pobijedila na Pjesmi Evrovizije

u tom momentu

kada se činilo da su demokratija i svjetski mir

odmah tu, iza prvog ugla istorije

neko je greškom trebao pritisnuti crveno dugme

ili je Sunčev sistem trebao skliznuti s onu stranu

horizonta očekivanja vlastite crne rupe

ili je Zemlju trebao pogoditi asteroid

veličine sto fudbalskih igrališta

(to im je valjda mjerna jedinica za veličinu)

bilo kako

trebalo je prekinuti ovu priču

u trenutku kad se pojavila naznaka mogućeg

sretnog kraja

u trenutku kad niko ne bi mogao

snimiti selfie sa kataklizmom

u pozadini

u trenutku kad je Ajlan

bio daleko od plaže

sudnji dan u tom trenu

bio bi puno bolji od ove sadašnjosti

koja vrijeme računa

kalendarom svakodnevnih apokalipsi

Život za ponijeti! (Life to Go!)

Sunce se još uvijek okreće
oko Zemljine ravne ploče
po kojoj svakog proljeća
sadimo sadnice drveća
da izrastu stabla i grane
za nove lomače
za drhtavu svjetlost u četiri zida
za izbor koji nam je dat
 
Ja biram
izlazak na ulicu
Dok hodam
čitam sa touchscreen-a dlana
 
Sve je u mojim rukama.
Sve je u mojim rukama.
Sve je u mojim rukama.

Lockdown, Lockup (Corona Poetry)

                                          „Sredstvo kontrole je strah“

Najteži su nevidljivi lanci

oko naših nogu

 

Najgori je nevidljivi neprijatelj

koji vreba iza svakog ugla

 

Najcrnji je nevidljivi mrak

koji ne vidiš širom otvorenih očiju

 

Najtačniji je policijski sat

 

Za tvoje dobro te vežu

Za tvoje dobro te štite od neprijatelja

Za tvoje dobro živiš u mraku

 

Za svoje dobro ne slušaš

kako pod rebrima

kuca tvoje srce

 

Taj sat

koji si onda

dobio na dar


 

Taktilna (Corona poetry)

U Ulici odsustva dodira

srećemo se svaki dan

Refleksi ispruženih ruku  za rukovanja

zaustavljeni grčem na licu pokrivenom maskom

 

Rukujemo se riječima

i nasmijanim očima

 

Zagrljaj za one koje ponovo vidimo

van okvira displeja

 ostaje zamrznut

u zagušenju wifija intimnog lokcdown-a

 

Grlimo se riječima

i ubrzanim kucanjem srca

 

A onima koji zauvijek odlaze

naš dodir ionako ne može pomoći

nisu nam ruke pojas za spašavanje

ni tijela sidra

 

Rastajemo se riječima

Suhim grlom i suzama u očima

Se 34 (Corona poetry)

U periodnom sistemu

ljudskih osjećanja

taj iskonski element

smjestio se u zoni između

racionalnih i iracionalnih strahova

 

Malo iznad dijagonale

želja i mogućnosti

u periodi generalnih zabrinutosti

 

Polivalentan

prema racionalizaciji

 

Od plemenitosti

ljubavi, sreće, empatije

dijeli ga samo otrovno halogena

sebičnost

Vakcina Tarkovski

Sputnjik je za orbitu

Za transgalaktička putovanja

Za transsibirske odiseje

Za plovidbu Lenom do ušća

svih ušća

Za koronu

 

Tarkovski je za otopljeni permafrost

Za suze djece Jemena

Za igru ljudi u pokretu

Za vlastiti odraz u ogledalu

svih ogledala

Za čovjeka